Historija, STAV

Šta sve zaboravljamo iz prošlosti?

Dubrovnik
Dubrovnik

Početkom osamnaestog stoljeća u Dubrovačkoj repulici rođen je Ruđet Bošković kao drugo najmlađe dijete hercegovačkog trgovca Nikole Boškovića i plemkinje Paole Bettere. Kao sva djeca bogatih ljudi toga vremena, najviše se u mladosti njegovom posvetilo obrazovanju. Ruđer je pristupio jezuitskoj školi u Dubrovniku, ali kao dijete je pokazao jako pamćenje i visoku inteligenciju, te je sa 14 godina napustio rodni Dubrovnik i školovanje nastavio u Rimu gdje je proveo i većinu svog života ne uključujući svoja putovaja po Europi. Najviše je rada posvećivao matematici, te je završio u Rimu kao profesor. Svoje ime tada je ostvario rješavajem problema Sunčevog ekvatora i Sunčeve rotacije na osnovu promatranja Sunčevih pjega.

Danas drugačije poimamo prirodne nauke sa svojim granama fizike, hemije, biologije i drugih, no u osamnaestom stoljeću su prirodne nauke bile više spojene nego danas i uobičajeno je bilo da neko ko se bavi matematikom i fizikom, da se bavi i hemijom i astronomijom, te drugim naukama. Ruđer se nije mnogo po tom pitanju razlikovao od svog doba te je kroz život ostvario status kao polimat, odnosno kao osoba više vještina sa najvećim naglaskom na astronomiji zbog čega je i NASA nazvala jedan krater na Mjesecu u njegovu čast. Također, u to doba se smatralo da znanje mora biti široko, te se u slobodnom vremenu bavio i pisanjem poezije na latinskom i ilirskom, što je tadašnji naziv za južnoslavenske jezike. 

Rad Ruđera Boškovića može biti kompleksan običnom čitaocu i autoru ovog teksta jer su većinom teme bazirane na primjenu geometrije u astronomiji, izračunavanju meridijana, o nastajanju Aurori Borealis, nastajanju plime i oseke i druge.  To je bilo kratko o nekim njegovim disertacijama, a među njegovim djelima se nalazi i putopis koji je pisao dok je putovao Osmanskim carstvom. Godine 1761. je otputovao u Konstantinopolj, današnji Istanbul, da promatra tranzit Venere preko Sunca, no zbog nekih pojedinosti to je bilo neuspješno. Tokom svog života je prikazao velik interes za arheologiju, te je u Italiji pored jezuitskog doma vodio i pomagao iskopavanjima stare rimske vile. Zbog tog interesa je i obišao i ruševine legendarne Troje u blizini azijske obale današnje Turske. U putopisu je opisivao svoj povratak u Italiju preko istočne Europe, te unosio svoja viđenja osmanskog dijela Europe i naroda koji su živjeli na njegovom istočnom europskom tlu. Za razliku od mnogih Europljana tog vremena, on je u svom pisanju pokušao predstaviti kulture unutar osmanskog carstva ne u lošem svjetlu, već kroz oči osobe koja uči o novim oblicima društva. Svoje putopis završava u Poljskoj.

Jednom je trebao i da se pridruži ekspediciji u Brazilu radi mjerenja meridijana, no ostao je u Italiji da izmjeri meridijan između Rima i Riminija.  Od pomaganja u građevinarskim akcijama, njegov prijedlog za popravak kupole Bazilike svetog Petra je iskorišten, pomagao je rješavanju problema poplave u Repulici Lucci za koju je nekad i pružao diplomatsku pomoć. Njegovo najveće djelo je knjiga Teorija prirodne filozofije u koju je sažeo sa svoja znanja i viđenja prirodnih zakona. U toj knjizi je predstavio viđenja prirode, odnosa vremena i prostora, te razmišljanja o brzini svjetlosti koja su dokazana tek u dvadesetom stoljeću. Kad se za nekoga kaže da je ispred svog vremena, to se itekako može primijeniti za Ruđera Boškovića jer njegova istraživanja u fizici su zapostavljena sve do Einsteinove teorije relativnosti koju je Bošković skoro i predvidio. Također, u filozofiji determinizma poznati Laplasov demon, biće koje zbog svog poznavanja lokacije i momentuma svih atom u univerzumu može predvijeti budućnost, je zapravo, po riječima nekih stručnjaka, lošija zamisao Boškovićevog demona. Friedrich Nietzsche čak navodi „onog Poljaka“ Boškovića kao svog uzora u svojim viđenjima volje za moć.

Ako je Ruđer Bošković bio ovoliko značajna osoba kao što ste do sada u tekstu čitali, zašto onda nije toliko poznat u današnjem društvu? Ipak, sva postignuća se ne mogu navesti u jednom tekstu, a već dovedena jesu značajna. Nije mala tvrdnja reći za nekoga da je predvidio razvoj fizike u XX stoljeću. Zašto onda se toliko malo u društvu zna za njega? Jedna mogućnost je to što je on bio jezuita, zbog čega je čak i dio života morao provesti u Francuskoj među enciklopedistima. Po nekim pričama je čak Francuski kralj za njega izmislio poziciju u mornarici.  Tada je u Francuskoj bilo aktuelno prosvjetiteljstvo, a u tom periodu enciklopedisti. Oni nisu voljeli katoličanstvo, a jezuitski red je bio  jedan od poznatih katoličkih redova. Po nekim mogućnostima tadašnja intelektualna elita ga je izbacila iz svog društva zbog njegove privrženosti katoličanstvu i jezuitskom redu. Te kako samo u nekim situacijama važi „Historiju pišu pobjednici“, u ovom slučaju Ruđer Bošković nije bio prihvaćen kao osoba koju treba pamtiti u društvu koje gaji jake antipatije protiv katoličke crkve i njenih redova. Druga mogućnost jeste to da će slabo ko u svijetu „reklamirati“ poznate ličnosti koje nisu dio njihove državne historije, a za Ruđera Boškovića je više vremena i papira svih ovih godina bilo potrošena na određivanje njegovo „srpstva“ ili „hrvatstva“ ne obazirući se uopšte na njegovi majku talijansku, da nije ostalo dovoljno papira i vremena da se govori i da se njegova djela dovoljno analiziraju da bi se primijetio njihov pravi značaj u razvoju nauke, pogotovo fizike i astronomije.

(posjeta 413 puta, 1 danas)

O autoru

Web stranica | + posts

"Nothing in the world changes, except the props and the stage."

Published by Luka Bošković

"Nothing in the world changes, except the props and the stage."

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *