Kalem Gorčina, SlovoNaSlovo

Surduk

Surduk
Surduk

Na vom svitu postoje putovi i putevi. Nije isto hoditi jednima i hoditi drugima. A skoro pa je isto. Onaj ko hodi zna najbolje. Sve sto je pojavno i nutarnje je, lanet je i vani a i unutra je, pako je i u kući i oko nje. Vatra plamti jal okolo da ti tijelo grije jal izlazi i zlim jezikom liže i gmiže drugome kožu striže. Sve je isto a skoro pa nije. Putova ima više, baš'ko i puteva. Neko ide magistralom, a prije stigne onaj što ga zaobiđe. Neko ide tabanom a prije ga hrom stigne. Kako? Ne bih vam znala reć. Sve će se najpotlje samo sleć. Samo valja poteć. Od Izvora do Mora malo li je ako znaš kuda ideš. Sve i da imaš najbolje auto nekim putevima valja preć hodeć. Kroz surduk uzani, tabanom vodenim, putem blatnjavim i gnjilavim, da ti noge propadaju, kližu a okolo žive žile čuvaju da te šta ne poklopi, preklopi, jal ubije, da stigneš najpotlje na zelenu granu.

Ne ustručavaj se surduknuti vode što kapa sa planine, nit od izvorne čistine, ma koliko blatnjavo oko tebe bilo, od vode se niko nije napio, nit prepio, nit opio. Samo dušu okrijepio. Pij, ova se zemlja nikad naljutila nije na one koji vodu piju, koji se krijepe i lice miju. Očisti se kad ideš da budeš kroz uzanu kapiju. Takove rađaju najbolje sinove ove vrijedne zemlje Bosne. Na vrhu pri izlazu iz surduka, čekat će te bijeli at, pa ćeš čuti sat po kojem ptice ravnaju svoj put, a sekunde će ti biti sa maslačka list otkinut. Utisnut će ti se pravog kama na čelu znak pa ćeš vidjeti jasno koga sakriva dan a koga otkriva mrak. Čehrama ćeš poznavati soj i nesoj, a razumijevat ćeš slavujev poj. Sokoli će ti kazivati okom put, bit ćeš zemljom ogrnut. Takovi hode, ne vidiš im ni tijelo ni ruke ni noge, ovijem vrletima po bijeloj Bosni. Nevidljivim rukama željezo kuju i štite svakog uniženog od vjetrova oholosti. Imaju čehru koja svijetli sabljom i surduk u voj vrleti, pa sakriju svakog nejakog. To su sinovi Bosne. U njih su putevi i putovi isti.

EPITAF

Ase leži Kulduk Krilić u Usori zemlji plemenitoj na baštini. V ime otca i sina i Svetoga Duha svetvornog da je proklet tko tće u me taknuti i privaliti, a blagosloven tko tće samo mirno projti. Za života ne zgrejših, ne utčinih nažo ni ljudma ni stoci. I Boga svatki dan spomenuh po dobru i bar po tri puti. Sljedih put razuma a ne srdca. I sad mi je togda žal. A ti ak ti je osto jošt samo jedn dni življenja pred tebom je cijela budutćnost. 1268. ljeta po Gospodu v Usori u mom kraju

(posjeta 87 puta, 1 danas)

O autoru

Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Published by Đenana Bajraktarević

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *