Adem Deniz Garić

Kad samo sletjeli na Američko tlo, na aerodrom u Filadelfiji, 29. marta. 2017. godine, službenik koji kontorliše protok nepoznatih...

Sedam ili osam je mjeseci kako smo u Americi. Prije nego ćemo doći, mislio sam da je moje poznavanje...

Ima nečeg oslobađajućeg u vožnji. U nepoznatim, vijugavim cestama u pogledu. U otvorenom prozoru, i proljetnom povjetarcu u kosi....

Danas, nakon što sam potrijebio smeće, suho lišće, grančice, i upakovao ih u velike crne vreće, otišao sam na...

Dobra kahva hoće dobar pogled. Velike, osunčane prozore pored ulice. Dvije tri stolice u bašti, nekoliko nepoznatih lica ,...

Dobar dio života sam proveo na autobuskim stanicama.  Onoliko koliko mi je trebalo da završim fakultet, nađem ženu, posao,...

Prvo se iskopa i izlije temelj. Na dobrim temeljima počiva kuća. Onda se redaju elementi,  jedan na drugi. U...

Škrtarile su ulične lampe na Saračima. U neka doba poslije ponoći. Bezglavo su šetali, dopuštajući smijehu da prevagne nad...

U ljeto prošle godine, prvi sam put pucao iz prave, pravcate puške. Da budem precizniji, radi se o AK...

Prethodne sedmice nisam pisao. Razlog je jednostavan. Radim. Na građevini. U dugim ljetnim danima, prilika je da se ugrabi,...