Suvada

Godinama prije, jednog sam živog čovjeka, od sebe odgurnuvši, u jamu crne zemlje bacila. Rukama svojim pregršt po pregršt...

Jednog sam dana, sjećam se kao kroz maglu, pod pritiskom umora i nesanice, tražio utjehu među knjigama biblioteke u...

Kako mi se samo dani otimaju iz ruku i padaju u okean prošlosti u koji ne zaranjam više i...

Čekao sam.  Htio sam neprekidno čekati, očekivati, nadati se, štrecati se na svaki šum i entuzijastično dizati pogled širom...

Sjedili smo u bašti neki dan, porodično, i pričali uopšteno o životu – ko je kud otiš’o, šta je...

Ja sam čovjek zakašnjelih shvaćanja; Zadnje jutro avgusta: Sreo sam ga ujutru nakon večere kod komšija što su nam...

Danas šetajući starom ulicom gdje život među koracima potroših i u igri se sa zadnjom metalnom paricom ovog mjeseca,...

Poslije prvog, onog najtežeg koraka koji sa sobom nosi odluku i odgovornost svih ostalih, što bira između dvoje: otići...

“Sjećaš se onog našeg sokaka?” – reći će jedna duša drugoj, što se znaju još od ranog djetinjstva, još...

Zvala se Mrvica. Bila je naša mahalska mačka. Kad joj se prohtije, došla bi, popela se na prozor moj...