(TAJNI) ŽIVOT SEVDALINKI

Jedan od najprepoznatljivijih oblika bošnjačke usmene tradicije je lirska ljubavna pjesma – sevdalinka. Riječ je o tvorevini koja se prenosila s koljena na koljeno i pri svakoj novoj interpretaciji dobijala nove obrise i dimenzije.

Ova lirska ljubavna pjesma nastaje pedesetak godina nakon dolaska Osmanlija na naše prostore, stoga ju je vrlo zanimljivo iščitavati u kontekstu otpora prema dominantnim kolonizatorskim obrascima. Društvo je u tom periodu bilo itekako patrijarhalno, ali su, unatoč tome, zabilježeni elementi otpora i (tajni) prostori za iskazivanje (seksualnih) želja.

U kulturama koje su bile pod utjecajem Osmanskog Carstva dominirale su granice. Granice su značile dominaciju izrazito strogih pravila koja su se morala poštovati od strane mladića i djevojaka, s tim da su djevojke, uglavnom, strožije kažnjavane zbog neposluha. U skladu s navedenim i u tekstove sevdalinki uvedene su različite granice s ciljem izbjegavanja skandaliziranja tradicije, a granice su vidljive u motivima poput pendžera, vrata, avlije, zidova, mostova i slično.

No, tajni život sevdalinke pokazuje kako se tradicionalna pravila narušavaju. Za početak, one  ruše stereotip žene tadašnjeg vremena. Sudeći po sadržaju sevdalinki, žene su izuzetno rječite i konkretne. Dođi, dragi, doveče sam sama ukazuje na spremnost ženskog subjekta da uradi nedozvoljene stvari. Naime, ona uspavljuje majku stavljajući joj nešto u večeru i kroz taj čin sebi otvara mogućnost ašikovanja s momkom, cijelu noć.  Slično, eksplicitno, pozivanje od strane ženskog subjekta evidentno je u sevdalinci Bol boluje lijepa Fahira u kojoj neudata djevojka poziva mladog momka, Omera, da legne uz nju.

Sloboda koju ima ženski subjekt u sevdalinci neuporediva je s drugim tekstovima, pa u pjesmi Telal viče od jutra do mraka pašina robinja odlučuje pobjeći i sa sobom uzeti dva tovara blaga te povesti Muju.

Oslobađanje od tradicije, ali i nadmudrivanje muškog subjekta nalazimo i u sevdalinci Vilu ljubi Murtez Alagiću, u kojoj muški subjekt oslobađa ženu koju je zarobio devet godina dana. Prisjetimo li se renesansnih novela u kojima su žene vrlo često trijumfovale nad muškarcem, primijetit ćemo veliku sličnost.

Sloboda razmišljanja o dragom/dragoj tipična je za sevdalinku i u tim bezgraničnim mislima  rađa se niz varijacija na skrivene događaje.  Unatoč životu u patrijarhalnoj sredini, sevdalinka otvara mogućnost neprestanog razmišljanja o dragom/dragoj. Protagonisti na umu imaju samo način kako da ostvare blizinu, kao u tekstu Mujo kuje konja po mjesecu. Granica koja ovdje dijeli Muju od njegove drage predstavlja pendžer, a ni razmišljanje o dragoj nije bez prepreka.

Otpor patrijarhalnoj kulturi u sevdalinkama nije evidentan samo u ženskim pjesamama. Sagledamo li sevdalinku Sinoć pođoh iz Morića hana, uvidjet ćemo da je otpor bio obostran.

Muški i ženski subjekt u pjesmi  Mogu l’ Hanko noćiti svjedoče o izmještanju sevdalinke iz okvira patrijarhalnog prostora. Granica koja ovdje dijeli muškarca od njegove drage iskazana je kroz pendžer.

Naposlijetku, sevdalinka ne pristaje na razrješenje erotskih ili ljubavnih fantazija. Ona zbog tradicionalnih zabrana uvodi cenzuru kako u potpunosti ne bi skandalizirala patrijarhalnu scenu. Takav obrazac nalazimo u sevdalinci Lijepi li su mostarski dućani.

Patrijarhalno mišljenje zastupa tezu da žena i muškarac mogu biti samo žena  i muž. Ipak, usmena tradicija nas uči drugačije. Sevdalinka nam poručuje da se srcu ne može zapovijedati. Njemu se može obećavati, podilaziti mu, čak ga ograničavati i prijetiti mu, ali ono će, na kraju, pronaći svoj izbor.

(posjeta 466 puta, 1 danas)
Total 7 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Nejla Kalabušić
+ posts

Jezik i književnost su tijekom cijelog života bili moja strast, ljubav, bijeg od stvarnosti i užitak!

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search