Kalem Gorčina, SlovoNaSlovo

Točak sreće

Foto: Mirsad Mujanović 2015.
Foto: Mirsad Mujanović 2015.

Tuđe zagledamo žudnjom a svoje potiremo stideći. A kad se potare trag tad se više i nejma šta pronać nit o putu nit o sebi samome.

Đenana

Kad si kuće svezao za kolovrat vrleti onda ti urijetko ko iz tuđine svrati jal navrati. A i kad dojde belćim mu treba i duže da ostane. Tad se izvlače vuneni dušeci ispod deka u ćošku soba što dunjom mirišu, navlači posteljina bijela, otkuhana u loncima na drvenim šporetima i ubijeljena na potocima, pa se steru sobe a miloduh stavlja ispod jastuka da mirom miriše. Za ibret mi je da nikad nije insan isti nakon što musafir ostane koliko može niti je kuća ista. Zazivamo ga sjećanjima i prizivamo u noćima na sijelima pa ga spominjemo po dobrim djelima i smijemo se na pomen njegova imena. Te godine u naše selo došao je prvi autobus. Selmo Hilmijin je donio prvo biciklo a amidža kupio prvog fiću. Tri točka u jednoj godini. Ibret. Pješice se silazilo i slazilo do u čaršiju a nije ni to bilo često. Petkom kad je dzuma, i pijaca. Sve ostalo si imao u selu. Njive rodne i blagorodne, stoka blagodatna a insani blagoslovljeni jer svima su bili namjesnici počevš od sebe samih pa do ukućana i hajvana i zemlje. Čisto, mirisno, skromno. A vazda puno. Kako pojde dolazit točak tako nam počeše dolaziti naki svit sa drugačijim običajima i malo po malo remetit ono nešto što je bilo naše. Ili smo bar mi mislili da je naše. I tako malo po malo mijenjao se običaj a sa njim i selo. Tuđe nam postade draže i milije a našeg te ko postade stid. Tako se zarići na prozorima zamijeniše zavjesama, ćilimi golim podovima, pune sinije odijeljenima ko siromašnima, otuđenjem komšije od viđenja nekamoli druženja. Kako dojde točak tako se i sve okrenu naopako. A valjda i treba tako, vendar budemo znali barem kako ne treba pa da uporedimo prvo sami sebe sa sobom. Gdje smo i kuda idemo. Morebit da smo i mi sami izgubili cilj puta pa nam se u glavama počelo vrtit a belćim se vrtimo i dan danas. Tuđe zagledamo žudnjom a svoje potiremo stideći. A kad se potare trag tad se više i nejma šta pronać nit o putu nit o sebi samome. Valja nama svima na izvoru napit se vode. More bit nas ona otrijezni.

(posjeta 93 puta, 1 danas)

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Published by Đenana Bajraktarević

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *