U fildžan mi pogledaj
-Napravi nam gustu, mušku.
Mrmori crna, gusta kahva u džezvi.
Na tihoj vatri da ključ prebaci.
Jedan, poistiha.
-Haj, tetka, molim te, pogledaj nam u fildžan!
Tetka vuče sve ono života iz cigare, ko da joj je zadnja i kao da ne čuje i ne vidi djevojke oko sebe.
-Najviše volim, vala, naš, hercegovački duhan,
nek’ je i malo ljut.
-Tetka…
-Neću više, grehota. Hoćete vi mene u Džehenem.
-Tetka, mi to ba nako, malo šale, osevapit ćeš se,
a i da vidimo bogme, kud će nam se Sena udat ako bog da!
Haj, Kiko, živa bila, niza Spreču nek bude,
makar slaži.
Ila da me udaju uzvodno.
-Kud je tebi srce?
-Srce se davno dolje otisnulo, Doboju otišlo!
Smiju se.
Djevojački.
Bezbrižno.
Kika uze fildžan u ruku.
-Nema ništa.
Piše da ste lijene i da ništa ne radite.
Smiju se zvonko.
-Evo Almi kaže da više sluša mater i češće one kolače, što joj tetka Kika voli, da pravi.
Azri da uči.
Da se ne šali škole napuštati za anam nekog lipicanera.
Jer ljepota prođe. Znanje ostaje.
A tebi Seno, udaj se anamo gdje te srce vodi.
Gdje ćeš biti voljena. Pa, niza Spreču ili uzvodno Sprečom, nema to veze.
Doći ćemo mi tebi u pohode.
Hajd, sad donaljevka mi donesite i da pijem rahat kahvu.
Hvala Bogu nejmam vašijeh briga, ne veli mi se udavat.