Kalem Gorčina

VIR

kupalište
Kupalište u Jajcu

Ljeti kad ono užegne ozgor da zemlja puca a nebo gori kad stariji svit od vreline nit govori bit romori mi mahalska djeca žurno bi pravi nasipe na obližnjim potocima jal rijekama da dok nas još nije zgodinama stid obuzo utolimo vrelinu hladnijem bosanskijem vodama i nađemo glavi selamet. Tu smo i učili plivati i skakati i snalaziti se izbjegavajuć virove plahovite što su ih rijeke stvarale da nas nauče da ih moramo biva poštivat i da se zna da jača voda od insana jer kad ga vir odnese više ga niko ne more vratit vamo. A poštivala se voda tako što se nije gonila ka kortu vego se pušćala da sebi sama namisti kako joj paše biva tako se neće ljutit na insana vego mu koristit do sudnjega dana.

Nije se gledalo ko ima kakve gaće i u čem u bent skače nego samo ko će više ko će jače poskočit da mu voda izađe priko glave a da preživi. Skakalo se i hladilo životom nejači a od cike i dječje graje vrijeme bi stalo biva da se još više i još duže poigramo hladeć glave u sred hladnije mlave. Bože tog rahatluka i čistog dječjeg sna na bentu. Neko ga je još zvao vir jal brana. To smo saznavali od druge djece koja su dolazila da se kupaju sa nama.

Od svih nas najvještiji bio Mujagin Zulfo. Ja ne viđoh vižljavijeg jal tanahnijeg jal pomamnijeg od svih nas tudek što smo se kupali. A ni višljeg. Vendar ga je sama vrlet ova i narav mu plaha isklesala da ižđika ko vitak jablan nebu pod oblake. Jos vavik dječjega stasa i dubokog ko s onog svita glasa pri skoku uzvikujuć “viđajte me” “opa” “ideeeee” skako je u hladni dun da su sve kaplje svijeta umivale ga jal bižale od njegove plahovitosti i hrabrosti što prkosom i inatom inati se kolovratom nestajuć i izranjajuć iz one vode ko da se same vodene vile igraju š njime ko sa plahom zvečkom. Jednoć tako užeglo brte pojako da žila kucavica izbacit srce hoće a on skače pa skače pa skače sve dok najednoć ne nesta u hladnom viru di niko vendar on nije smio skočit. Poplašismo se svi, i trista dvjesta glasova umuknu iščekujuć da mu se glava jal stas pomoli ozdol. A njega nejma pa nejma. Poletiše drugi i sjatiše se oko onog uvira ne bil ga pogledima ozdol vratili. Al Zulfo kako skoči tako nesta u noj plahovitoj vodi a one kaplje za njim prateć ga u dubinama jer se počeo poigravat šnjima pomamno im govoreć da je jači biva od njih. Vile su Zulfu uzele sebi iz inata jer kad inat udari na inat ne more na dobro izać.

Majka bi potlje šutke reci da mu je dedo progonio vodu praveć sebi više ledine i da mu je došlo na naplatu sve što joj je godinama uzimo kradom od nje.

Gledam danas kako pomiču i guraju vodu ko da se od nje peru hej od one koja pere a ne znaju da im voda more poljuljat vjeru. Jer čovjek je od zemlje kao i od vode sačinjen i ne smi gurat nit zemlju gori nit vodu doli sve mora biti onako kako je Bog dao. To je prava mjera za onog koji hoće živjet od zemlje kojoj voda daje život ali i uzima svoje kad se ne poštuje.

(posjeta 57 puta, 1 danas)

O autoru

Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Published by Đenana Bajraktarević

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *