VOLIM TAMARU

Tamara je moja komšinica s trećeg sprata koja nerijetko pokuca na vrata mog stana uvijek u isto vrijeme i uvijek istim povodom, u predvečerje na kafu i duhan. Nije ona zakleti duhandžija naprotiv, ona više ne uživa miline duhana ali joj se ponekad po navici omakne jedan nikotinski štapić međ’ prstima što uvijek sam dogori. Kafu pije na litre, crnu, jaču, bez šećera. Tamara i ja baš i nismo slične, ali taman dovoljno interesovanja dijelimo da provodimo vrijeme skupa. Iskreno, da nas život nije počastio da budemo komšinice i tako se zbližimo, ne znam kako bismo drugačije stupile u kontakt i ostvarile odnos, kojim drugim putevima bismo se zavoljele. Tamara je nešto starija od mene, ona je supruga i ostvarila se kao majka. Finansijski je daleko rahatnija već ja, moderna je u svakom pogledu. Prirodnu ljepotu ističe uvijek savršenom fizurom i decentnom šminkom. Odijeva se po posljednjoj modi, njena odjeća je skupa i brendirana, cipele putuju do nje. Tamara je radost svačijeg oka, mogla bih satima gledati u nju. Kada mi u životu pare padnu sa neba i ja ću izabrati da izgledam kao Tamara. Tamara je lik sa Balkana, svjetskih pogleda na život. Volim Tamaru.

Od Tamare me nikada ne boli glava, uz nju se lako opustim. Ona to isto kaže za mene. Još mi je rekla da ako ja ikada odselim iz zgrade, i ona će. Ispravila sam je i rekla da kad ja odselim iz zgrade onda će valjda i ona morati. Prazna je to priča jer je Tamara svoj veliki stan na trećem spratu kupila i renovirala do detalja, po svom ukusu i izboru pa neće ona nikuda. Ja plaćam stanarinu i jedva čekam odseliti. Tamara je pametan lik. Ona živi život punim plućima. Rijetko plače, sve suze isplakala je tokom neprospavanih noći u procesu dok je primala hemoterapiju. Kako ona kaže, presušila je pa suza više nema ni za radost. Pošto je tri puta uzastopno dobila negativan rezultat na nalazu, obećala je sama sebi i zarekla se kako će u njenom životu umjesto suza biti samo smijeha, smijeha, smijeha, seksa, smijeha i još cipela. Kaže Tamara, jebe joj se za sve, hoće da živi. Ja joj zavidim. Ja još uvijek nisam dovoljno jaka da ne plačem. Rekla mi je da sam budala. Znam da jesam, ali ne plačem na dugme pa mi je teško kontrolisati to. Džaba, budala si, kaže mi Tamara. Znam. Tamarin suprug Dragan je divan muškarac koji obožava svoju ženu. Dragan mnogo radi. Posao koji on obavlja je odgovoran, stresan i naporan, ali taj njegov posao u njihovo domaćinstvo donosi mnogo novaca. Tamara nije zaposlena, ali nije ni besposlena, ona se po cijele dane bavi sobom, njihovim domaćinstvom, njihovim sinom i Draganom kada dođe kući.

Odlazila je i Tamara na posao prije nego je prvi put dobila pozitivan rezultat na nalazu, zbog čega je zapravo i prekinula radni odnos. Ustvari, nju je Dragan natjerao da napusti posao. I Tamara je prije donosila mnogo novaca u njihovu kuću. Draganova životna misija je bila da ima živu ženu, a ne zaposlenu. Ni kasnije, po izlječenju, Dragan nije želio da njegova žena odlazi na posao. Nije ta zabrana proizašla iz patrijarhalne siline i autoriteta već Dragan smatra da on sasvim dovoljno zarađuje za potrebe i ćeifove njihovog života te da nije moguće da njegova žena bude sretna bilo kako drugačije osim da dane provodi kako ona želi, a ne kako joj šef diktira. Dragan obožava svoju ženu, a i njegova žena obožava njega. Oboje obožavaju malog Marka. Mali Marko je skroz djetinjast što uopće nije neobično budući da Marko još uvijek ima sve mliječne zube. Tamara ponekad viče na Marka jer mu ne dopušta da liže svoje sline što on često čini, to ga jako zabavlja. Tamari se gadi što joj sin uživa sopstvene tjelesne tekućine pa mu stalno briše nos sve ako i ne šmrca, eto da bi ga preduhitrila u radosti koja ulijeće cureći. Mali Marko je mnogo sladak. Tamara ga nikada ne dovodi u moj stan jer izbjegava da Marko provodi vrijeme u zadimljenim prostorijama. Ja mislim da ga ne dovodi jer smo tokom naših druženja više opuštene nego inače zbog čega ne obraćamo pažnju na rječnik, ne vodimo računa o razgovoru, a mali Marko poput spužve sve upija pa ona ne želi da on nauči i govori vulgarne riječi, da sluša o temama koje nisu za dječaka njegova uzrasta. Markova mama i ja smo jedne od rijetkih kojima djeca što oponašaju odrasle u prostačenju nisu simpatična, ni najmanje. Tamara je dobra osoba i brižna majka. Nas dvije divanimo o mnogočemu. Prosipamo velike životne filozofije, tabirimo o životnim planovima, previše tračamo, smijemo se skupa, onda ja plačem pa se ona sama smije, jedemo kolače, ja obećavam da ću naučiti da klanjam bez da gledam u papir, ona priča o tome kako je spoznala odsustvo boga, gnjavimo moje mačke, ja je fotografišem za instagram, ona podnosi izvještaj o svom istraživačkom radu na temu kako ostati vitka uprkos večernjim izletima do frižidera, opravdavamo svoju nesposobnost i mrskoštinju da razvijemo pitu pa svaljujemo krivicu na loše brašno zbog kojeg puca jufka, smijemo se meni što ne pamtim neke osnovne stvari iz matematike, priča mi o putovanjima, ljutimo se na Dragana jer joj je skrenuo pažnju da možda ima previše cipela, bez opravdanog razloga vrijeđamo ga iza leđa da je Jew pa onda ona odluči da će kvalitetan seks riješiti sve njihove bračne probleme (kojih nema). Opet se smijemo, napravim joj još kafe, a ona mi bezveze potroši još jednu cigaretu. Pričala mi je i o bolnim depilacijama. Zaključile smo da ne treba ići na depilaciju toplim voskom u vrijeme dok traje PMS. Tijelo je u tom periodu posebno osjetljivo i bol je jača nego u dane bez ciklusa. Manismo se dlaka, ona u praksi ja kroz priču, pa nastavlja dalje i o Markovim svaštarijama iz škole. Saznao je mali Marko od vršnjaka da postoje ljudi hrvati, ljudi srbi i ljudi muslimani. Najbolji drugar Tarik saopštio mu je kako je on izabrao biti hrvat pa je upitao i nagovarao Marka da i on skupa s njim izabere biti hrvat. Oduševljeno je mali Marko prihvatio nesebičnu ponudu najboljeg drugara da pored svega ostalog dijele i pripadnost, a potom je novosti saopštio i mami:

– Mama mama, i ja ću da budem hrvat, Tarik i ja smo skupa hrvat

Mudro je Tamara iskoristila ukazanu priliku pa objasnila Marku da on može biti hrvat samo ako ne bude donjom usnom dočekivao sline. Položio je mališa majci svečanu zakletvu i bio sav sretan što mu je mama dopustila da i on poput najboljeg drugara bude hrvat. No, dječija radoznalost nije bila ometena dječijim radovanjem, pa je znatiželjno nastavio mali Marko:

– A mama šta je hrvat

– Hrvati, to su ljudi

 – Kako ti znaš

 – Rekla mi baka

 – Kako baka zna

 – Baka je bila stara, znala je svašta

 – De i ti i tata budite hrvat

– Evo bićemo

– Jesam li ja star

– Nisi

 – Ali znam i ja svašta

 – Hoćeš na kolače da idemo

 – Hoću mama

 – Idemo

Smijale smo se dok mi je Tamara to pričala, dok joj je cigareta dogorila međ’ prstima, opet. Kazala je i da više neće vikati na Marka, prihvatila je da valjda treba proći vrijeme kako bi mali Marko sam shvatio koliko su kolači zabavniji od slina.

Ma vala baš – podržim je, bratski.

(posjeta 276 puta, 1 danas)
Total 7 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Dženana Hadžihafizbegović
Web stranica | + posts

Fenomen svoje ženstvenosti mjerim kaznama za parkiranje. Što se vještine tiče moj zapis za to majstorstvo aminovao je Nasrudin hodža.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search