Fenomenalno kreativni magazin

Vruć hljeb

Dok sam jutros rezala hljeb, sjećanje me baci u djetinjstvo. Dosta toga bilo je drugačije, pa i hljeb. Godine 1998. meni je bilo 13 godina. Mama bi me svaki dan slala da kupim hljeb u jednoj prodavnici koja se nalazila u blizini moje mahale, u prodavnici kod Zijade. Dala bi mi papirnu novčanicu od 1,00 KM. Tada se za marku moglo kupiti puno toga. Bila bih u tim odlascima do prodavnice sva sretna, jer sam znala da za ostatak novca mogu kupiti sebi slatkiša.

Već na 50 metara prije ulaska u prodavnicu osjetio se miris hljeba. Tada nije bilo izbora i uvijek se kupovao isti hljeb. Danas čovjek ne može ni da se odluči koji bi uzeo, izbor je velik. Korica tog hljeba bila je hrskava, a ispod korice bio je mekan. Na dodir kao pamuk. Ako bih u prodavnicu kod Zijade otišla u jutarnjim satima, hljeb je još bio vruć. A kada bih se vratila kući s hljebom i slatkišima u ruci, mama bi me ružila jer sam na putu do kuće već pola hljeba smazala. Bilo mi je nemoguće odoljeti tom mirisu, a pogotovo kad je hljeb vruć, tad se topi u ustima.

Iako je bio nezdrav, pun germe i bijelog brašna, svi su ga kupovali i uživali u njegovom okusu. Uz svako jelo on je bio je nešto posebno. Velika radost bila je kada se u frižideru nađe i domaći kajmak, tada bi se taze hljeb umakao u istopljen kajmak. Hljeb se rijetko rezao nožem; lomio se rukama. Bošča bi bila puna mrvica. Na kraju obroka mrve s bošče istresle su se na travu. Na to mjesto brzo bi doletjele ptice, koje su u avliji jedva čekale mrvice. Ljepota!

Danas ima raznih hljebova, ali više nijedan nema okus i miris kao taj hljeb iz mog djetinjstva.

(posjeta 1.111 puta, 1 danas)
Total 9 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Lejla Motoruga
Web stranica | + posts

Svašta nam ljudi nameću da se mora. A ništa se ne mora, osim umrijeti. Ali eto, kada već svi toliko nameću da se nešto mora…onda bi najbolje bilo da svako od nas mora ispasti čovjek.

Komentar

  • Aleksandra
    4 mjeseca ago Odgovor

    Draga Lejla ja sam odrasla 7 unutrašnjosti Dalmacije. Moja mati je i ljeti i zimi svaki dan pekla hljeb na ognjištu. Veliki, okrugli hljeba (okrajaka koliko hoćeš 😀) Pekla je i mojoj djeci kada su dolazili na raspust, pekla i slala po svakom ko nam je dolazio❤️. Zadnjih godina ne peče, ipak gazi 85-tu, ali sam zato ja prošlog ljeta na odmoru u rodnoj kući ispekla svoj prvi hleb na ognjištu! “Da se ne zaboravi mama”, reče moja 15-godisnja kcerka, “a jednog dana i ti ćeš naučiti mene”
    Hvala za divnu priču!

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search