Fenomenalno kreativni magazin

Zaduha

Brojim sate ko godine. Temperatura ne jenjava. Groznica. Teško diše.

Bože, da li te dozivaju svi, pa i oni koji ne vjeruju u tebe onda kada im ništa više ne može pomoći? Srcem, onako iskreno? Jer razum stane, na ovo, što vidim. Disat ne može, a ni ja sa njom. Ona u goloj vodi. A ja? U dubokoj, da se skupa sa svojom nemoći gubim.

I kao…

Vidim kako sjedi pored, i čelo obliva hladnim oblogama koje bir ih stavi bir se i osuše. Opor miris domaćeg sirćeta, izrendani krompir, mokre čarape, umotane noge u devet krpa, miris kuhanog mlijeka na šporetu sa nagorjelim šećerom… sjećanja na bunovne noći u kojima nit dana nit noći, čekaš samo kad će doći. Jal lijek, jal neko čije ime se u tim trenucima ni izgovorit ne umije. Čini mi se da bi insan prepuko. Majka ne spava. Nit mati. Raspoređene su u smjenama. I nikom ništa ne fali. Samo hasta zaduhom jedva diše, ko da kuću na sebe plećima diže pa se na pola puta ophrva nemoći i glomne, bunca, doziva, batrga. Suhe usne i drhat pod jorganom teškim, hladan. Da se kakvo grotlo jal bezdan otvori bilo bi lakše nego to. Nosit. Ali se nosi. I mijenjaju čarape.

Bože.

Nije bilo lijeka, nit lijekova za bolesti, obične. I nisi smio izaći van. Povazdan. A, eto, ipak, ostalo se živo.

Neko bi rekao, nekako. Ja bih rekla uz Božju pomoć, jer to je ono najbolje što možemo, ikad. Sve ostalo je borba, sa vjetrenjačama, ili sa strujama što struje. Samo je pitanje kad će nečija sijalica pregorjeti.

Ćutim i šutim.

Glasa nemam više, osim da kažem, da ću biti tu. Ništa više. Sve ostalo je višak kod onoga ko je izgubio svaku nadu, osim Jedne. Mjerim i gledam. Diše. Zadah na bijeli luk miriše, friško kuhan. Kažu da je to lijek najbolji, a boljeg nemamo. Kažu, u bolnici nije bilo lijeka više.

Šutim i ćutim. Pada temperatura. Uz nju, pored kreveta, sa maskom dišem. A guši me nešto, pritišće i lomi, dok joj gledam prsa, a sjećanje mi vrati jedan podrum, jedno vrijeme koje se, evo, ponavlja, samo malo obučenije.

Očito nismo naučili lekciju, pa ponavljamo razred. Prvi.

(posjeta 92 puta, 1 danas)
Total 2 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Đenana Bajraktarević
Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search