Fenomenalno kreativni magazin

Zambaci moje tetke Šefike

U starinskim, uskim, čokoladnih okvira prozorima, sa gornje strane kuće, ono gdje se sunce malo duže zadrži, držala je nekoliko teglica.

Zlatnih boja, nalivenih uljem.

Kao neki previše uspio,  savršen umjetnički komad umjetnika svjetskog glasa, što baš zna sa cvijećem, bile su one teglice.

Sa zastalim petaljkama najljepših zambakovih cvjetova.

Pa se ogledaju, jordame,  jedna drugu zagledaju.

Uvijek sam je voljela zagrliti i uvijek je na zambak mirisala. Moja tetka.

I uvijek nas je častila bočicama zambakovog ulja.

Brižljivo s ljubavlju je, mirisnog nektara, kapi za sestre svoje čuvala.

Kao hediju nam donosila.

Jutros me jedan tek ispupao zambaka cvijet, podsjeti na nju.

– Stavit ću ga u ulje da pokušam napraviti zambakovo, reče.

– Misliš da će mirisati kao naši bosanski zambaci?

– Ne znam, ali daj mu šansu.

A meni žao, jer ne mogu. Zambaci moje mladosti ostali su u onim uskim prozorskim oknima, malenim galončićima, mehkim rukama i zagrljajima tetke moje Šefike.

Za neke druge zambaka mirise, ja više nemam niti jedne šanse.

(posjeta 311 puta, 1 danas)
Total 6 Votes
1

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Jasmina Mrkonjić
+ posts

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search