STATUS

ZAŠTO NAM JE TEŠKO REĆI NE?!

Poslušajte intuiciju
Poslušajte intuiciju

Koliko puta od nas drugi traže nešto? Savjete ne traže tako često, jer su danas svi dovoljno pametni.  Šta uraditi kad vam traže nešto? Jednostavno poslušajte svoju intuiciju. Kako ćete se osjećati ako pristanete, a kako ako odbijete? Važni ste vi u tom procesu.  

Reći ne ima svoj korijen u našem djetinjstvu. Kada su nam roditelji govorili da nikako ne smijemo reći “neću” i “ne mogu”. To je jednostavo bilo neprihvatljivo. Sjećam se kako me majka s lakoćom znala poslati u prodavnicu da komšijama kupim nešto. Oni kao ne znaju ko će im kupiti hljeb ili kutiju cigara, a moja mama sva ponosna kaže: “Sad će to Almica za čas”. Uh, kako sam to mrzila, ali nije se smjelo reći ne. Puno bi više uspjela da sam znala reći ne.

Ljudski je imati potrebu vidjeti sebe kao dobru osobu koja se brine za druge i njihove potrebe. Istovremeno trebamo se brinuti za sebe, svoje potrebe i želje. Svaki put kada kažemo da nečemu što u suštini ne želimo ili znamo da nema smisla plaćamo visoku cijenu. Osjećamo veliku razinu stresa, nezadovoljni smo, trošimo energiju, zamjeramo sebi što smo pristali na nešto što ne želimo i drugima što nas doveli u tu situaciju.

Ako vam na poslu traže da uradite nešto što se kosi sa vašim principima, imate parvo reći ne, veliko ne. Poenta je da budete autentični, da kažete kako se osjećate u vezi sa tim. Budite svoji, ne plašite se sankcija, samo tako može se praviti bolje društvo. Na kraju šta vam mogu? Možda dobijete sankcije, ili otkaz na nekom nigdje veze poslu i možda su vam samo uslugu napravili. 

U partnerskim odnosima situacija je slična. Ako ne znamo reći ne, patimo emotivno, gubimo sebe, gušimo se, narušavamo svoju ravnotežu. Je li vrijedno? Naravno da nije. Opet je bitno da budete autentični i kažete kako se osjećate. Trpljenjem gubite sebe i svoje dostojanstvo.

Suprotno tome, kad kažemo da, i zaista to i mislimo, onda gledamo tu obavezu kao izazov, a ne kao nešto nametnuto. Tada usmjeravamo svu svoju energiju u njeno izvršavanje bez obzira na moguće zapreke, što neminovno povećava i našu motivaciju i kreativnost.

Da bismo znali kada reći da, a kada ne, moramo se zapravo zapitati sljedeće: „Zašto u ovome trenutku stvarno želim imati dovoljno vremena?“, „Što ću time postići?“, „Koliko mi pritom ostaje vremena za pomaganje drugima?“, „Jesu li zahtjevi drugih osoba prema meni stvarno opravdani?“ „Pomažem li im uistinu svojim sudjelovanjem ili bi bilo bolje za sve da odbijem saradnju?“

(posjeta 37 puta, 1 danas)

Studirala Odsjek za psihologiju na Filozofskm fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Niko ti se ne moze kvalitetno posvetiti ko psihopata.

Published by Alma Hadžiavdić

Studirala Odsjek za psihologiju na Filozofskm fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Niko ti se ne moze kvalitetno posvetiti ko psihopata.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *